rukopisi kaligrafa
pazi-staklo
STOP!
opomena:
  • namjerniče, došao si do stakla. s druge strane stakla izložene su stranice ispisane rukopisom kaligrafa...
Blog
nedjelja, travanj 19, 2009

 

 

znam da nisam bio urezan na medaljon

kojeg si htjela vječno imati iznad svoga srca

zato shvaćam kako je lako izgubiti

krivotvoreni novčić bez vrijednosti

do kojega nikome nije stalo.

bez da ti zamjerim poštujem pravo

da voliš, ne voliš, šutiš, napustiš.

život se nastavlja na bilo kojoj točki od Sunca

dok promatram svjetove u razdvajanju

svaki svemir ima svoju tišinu u kojoj živi

baš kako želiš

ja postojim rasipan u čestice bez zvuka

od sada

pa zauvijek.

 

 

pazi-staklo @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 13, 2009





u meni nema ljepote
nebo je tu rasparano munjama
obrazi isprani kišama.
u meni borbe više ne traju
misli su rastrgane čežnjama
p
ogledi ispunjeni tajnama.
u meni se više ne živi
dolazi se i odlazi s tamama
oprašta se i muči s nadama
i što bi još trebalo biti?
nakon što se ljubav povuče
ostaje poprište posuto ranama
kolone promiču tiho pred očima
poražena vojska mojih pobijeđenih sjećanja.
izgubljen je osmijeh među borama
kako kapi predaje klize licem narednika.





pazi-staklo @ 00:44 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 6, 2009





ostanem sam u cijelom svom svemiru
suočen s 
pitanjem
čime da popunim svu tu prazninu?
pomalo o svemu znam pa bar da pokušam
počevši od dna krenuti od sebe.
ali da bih ispunio moje skrivene kutke
moram odbaciti balastni teret
u međuvremenu riskirajući potonuće.
kako da se riješim svega natovarenog kroz godine?
stavim se u poziciju da ništa nemam
pa zamislim što bih trebao imati.
kada razlučim shvatim
da bih bio ispunjen dovoljno je vršiti izmjenu
davanja i primanja.
no opet ostajem sam u cijelom svemiru
i nema nikoga da načas ponese teret
koji me drži u ravnoteži.





pazi-staklo @ 00:03 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, travanj 2, 2009





dan nježno prelazi u noć
postupno kiša u snijeg
i moje misli postaju time
noćne i snježne.
odavno već to prelijevanje
u meni ima svoj tijek
prelaskom slike preko slike
ostaju samo obrisi.
i kada pružim ruku da ih dotaknem
njome prolazim kroz projekciju u stvarnosti
i ne dodirujem te.
lelujaš jedva primjetno
vidljiva u snopu svjetla
koji mi prodire u život kroz odškrinuta vrata
između mog prošlog i budućeg vremena.





pazi-staklo @ 16:52 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, ožujak 31, 2009





ništa ne može promijeniti svijet
nitko koga znam nema tu moć
s lijeva na desno sunce ima svoj put
ispod njega sve se okreće u krug

ja teško podnosim oblačne dane
nestvarne niti i izgubljen trag
osjećaj tišine i riječi bez nade
potajne suze i isprekidan dah

meni treba soba za disanje
skrovište za prekobrojne uzdahe
mala soba za disanje
da se stisnem među zidove

meni treba soba za disanje
od tmurnog neba da se sakrijem
m
ala soba za disanje
da svoje lice tvojim prekrijem





pazi-staklo @ 10:51 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 29, 2009





zarobljen sam u kocki leda
zaustavljena mi je krv
i sve što njome je teklo
zastalo je na rubu rane
tko će me spasiti?

ostajem bez daha
ispuštam ga s dušom
pa prestajem postojati
odustajem od ljubavi
tko će mi je vratiti?

svjetlo gubi snagu
sjene čine dani da nestaju
ja život predajem tebi
jedino ti znaš
vrijedi li me oživjeti





pazi-staklo @ 00:25 |Isključeno | Komentari: 0
subota, ožujak 28, 2009





ja nemam neki drugi život
i nemam neku novu polaznu točku
novo gledište i stajalište spram svega
da me odredi kao bitno drugačijeg čovjeka
u drugom tijelu, prostoru i vremenu.
ja imam ovo što imam
i neka je to malo i neka je to puno
ja sam ovo što jesam
pogledaj:
djelić oblaka na proputovanju
nit zrake sunca u nestajanju...
i još sam svašta drugo
vrijedno i bezvrijedno
svega baštinik što dotaknem
i svega imatelj da svemir pokrenem
i takav sam kada se radujem
još sam snažniji kada tugujem
nikada beznadan iako samujem.
i nećeš me promijeniti
jer ja sam stvoren da srcem pokorim svijet.





pazi-staklo @ 00:25 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 26, 2009





jednom sam izgubio sebe.
istrgnut iz svog skrovišta
s previše čežnje poželio sam da me imaš
potom zametnut ostao
između fotografija najdražih sjećanja.
oporučno naslijeđen s nekim prošlim vremenom
postadoh prežaljenim bremenom pa odbačen
a da nikada nisam vraćen
iza stakla gdje pripadam
kao figurica anđela
na tanjurić poklopljena šalica
ili licitarsko srce s ogledalcem
koje je sačuvalo svaki tvoj pogled.
praznina je uspješno popunjena novim stvarima
tišina je premoštena nekim drugim riječima
a ja osjećam da mi nema povratka
na mjesto odakle si me uzela.





pazi-staklo @ 21:35 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, ožujak 25, 2009





prosule se zvijezde po tijelu noći
kao sitne rane što ostave ožiljke
kao oštra stakalca kada se rasuje
moja misao na tisuće nemira.
udahnem tamu pa sklopim oči
sve da kroz mene prođeš nježnim trncima
donoseći spoznaju da daljina nije prepreka
za osjećaj davnih dodira.
pustim se da uplovim pramcem sjećanja snažno
zarijem se duboko u meki pijesak vremena
i tako ostanem bez želje da oslobodim tijelo
već puštam da me valovi tihe sjete
oplakuju blago kao zaboravljeni brod na sprudu
gdje se susreću tvoja mirna rijeka
i moje olujno more.





pazi-staklo @ 22:41 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 23, 2009





nikada nisam prebolio moje dolaske u tvoj svijet
i nikada prežalio što ga potom napuštao i lutao sam tko zna gdje
bila si dio obale na kojoj sam ostavljao sebe u kapima
i potom se vraćao u dubine, u spasonosne zagrljaje tišine
a ti si čekala da me prođu sve moje oseke i plime.
nikada se nisam osjećao dovoljno snažan da preplivam to more
i nikada odvažan da samo srcem krenem na taj put
uvijek su obzori bili prazne crte
u kojima bi nestajao svaki dan kada utopi se sunce.
  ni danas ne iščekujem ptice da donesu grančice novog kopna
jer ne postoji takva obala na kojoj bi netko kao ja mogao pronaći spas
mene i dalje donose i odnose razine oseke i plime
pa neprestano tonem u svoje dubine i gubim dah.





pazi-staklo @ 20:40 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 16, 2009




ja imam još toliko riječi
da ne nazirem njihov kraj
sve milijarde misli
koje dijelim samome sebi
dok struje u meni topline
krvotokom ljubav mi plovi
a ja, eto, prestajem biti
to što najbolje znam.

tiho gase se luči
zatvaram knjigu u kojoj
o meni sve potanko piše
odlazim s posljednjim svjetlom
i slutiš da me stižu tišine
bez stihova ja prestajem biti
i eto, nema me, više.




pazi-staklo @ 19:54 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 2, 2009





pustiti ćeš me da odem
zar možeš zadržati dah
a ja sam bio baš to u tvome tijelu
onaj koji se ne da sačuvati.
i znam da nije bilo bez čežnje
no čime zaustaviti ono što želi pobjeći
otimajući se dok ne posustaneš
i razriješiš uze u koje si se zaplela.
sada sve teče svome kraju
vijore presječene niti
što su me držale za zemlju
na kojoj tvoji snovi opstaju.





pazi-staklo @ 00:10 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 1, 2009





sklopim oči
i poželim ostati tako…
nijem i gluh…
za sve slijep…
ma ne ovim tijelom
moje su misli to breme.
a u njima sve slatko i gorko
sve drago i tužno
sve što znam…
pa se pitam:
kakav bih ja to bio?
stvoren da osluškujem svoje bilo
svaku misao pridružujem otkucaju
i u njima postoji
sve što jesam
sve što znam…





pazi-staklo @ 23:24 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, veljača 24, 2009





stala si tiho
između mene i svjetla
pa sjena ocrta obris
tvoga tijela

pružio sam ruku
s dlanom prema gore
da spustiš usne
na te moje bore

ostala si nijema
ni koraka bliža
već ugasla svjetlo
i postala još tiša





pazi-staklo @ 11:41 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 23, 2009





duboko u noći
gdje zaboravljene misli traže svoj mir
kao otisci potisnutih želja ostavljenih u tami
prostrt ležim na postelji iščekujući svitanje.
po meni plazi tišina
kao plašt koji se povlači preko kože
i stvara neugodan dodir prisustva samoće
u odsustvu toplog tijela.
i ničega nema da se osjeti, da se dodirne
u toj beskonačnosti praznine
u kojoj moje postojanje sasvim neupitno
gubi bitku s vremenom.

noć…





pazi-staklo @ 03:07 |Isključeno | Komentari: 0
subota, veljača 21, 2009





meni je proći rijekama svojih čežnji
ispod mostova kojima koračaš
tiho i duboko po svome dnu
u susret moru koje me čeka
da vječan postanem.
na površini ti ostani odsjaj zvijezda
u dubini pobudi mi sjaj u očima
pa me s osmijehom prepoznaj
ako ti se jednom vratim u zagrljaj
kao topli vjetar iznad mora
u svome kruženju.





pazi-staklo @ 21:03 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, veljača 19, 2009




negdje usred stranice zastanem odlutavši mislima
pa među svim razbacanim slovima
o
daberem samo one koje znam poredati u niz
tako da s lijeva na desno tvore tvoje ime.
ta, što bih drugo i bio kadar učiniti
onako bludeći pogledom u kojem se izgubi
svaka vizija promatrane stvarnosti
bez osjećaja da vrijeme kroz mene i dalje prolazi.
dovoljno je da tako izgubljen skakućem
kamenčićima razasutih sjećanja
nemiran da igram se lepršanjem uvojaka
prelazim jagodicom prsta preko obraza
omamljen šutim doživljajem mirisa
zaklopljenim očima kao nekada…

iznenadan zvuk iz prostora zbilje
odbaci me nazad
pa se slobodnim padom vraćam
brzinom misli odapet iz svijeta
gdje je zapisana priča
koja počinje slovima tvoga imena.





pazi-staklo @ 17:05 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 16, 2009





tamo gdje postoji trag sjećanja
tama se pretvara u jutro bez moga dodira
izranja i zaranja sve što o tebi znam
i to ne dotičem prstima.
iza sklopljenih vjeđa pojaviš se i nestaneš
i čini se kao da je to neka druga ti
nepoznata ona koju sam poznavao
i koja je kroz godine nestala.
u jednoj točki vremena
u jednom djeliću svemira
ostala je toplina dodira
moja titrava iskra nemirna
u nekoj nepoznatoj ti.





pazi-staklo @ 22:16 |Isključeno | Komentari: 0
petak, veljača 13, 2009




opet ćeš se roditi u meni krikom misli
kroz opnu tišine prodrijeti snažno
dotaknuti meko tkivo koje obavija
onu polutku kojom vlada noć.
tijelom proći ćeš drhtajem
kao posljedica sjećanja
razliti se toplim osjećajem
baršuna davnih dodira
i preplaviti me željom da se vratim
na sva mjesta gdje si skrivena.
ti znaš da ne bih mogao reći da te nema
i da od tebe u meni nije ostalo ništa
jer putem kojim sam onomad otišao
ljubav je bila ispod svake stope
kojima se i noćas ponovo tebi vraćam.







pazi-staklo @ 22:28 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, veljača 11, 2009





prošetah gradom ukradenim sumrakom
blještavim izlogom ranovečernjeg sna
onim zaboravljenim sporim korakom
kojeg je puna sjeta sa tamnoga dna

prošetah gradom ulicama života
opijen uzdasima kojima ljudi dišu
gdje prividno cvjeta izgubljena ljepota
s danima mladosti što godine brišu

nakon što se vratih među zidove svoje
utonuh iznova u stihove koji o tebi pišu
i tu ponovo pronađene bivaju sve boje
koje skriva nebo oblacima pred kišu






pazi-staklo @ 23:07 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, veljača 10, 2009




nekako, u tom redoslijedu osjetim kako sam živ
izmjenom razdoblja svjetla i tame
kroz putovanja kolosijecima misli
između svega razasutog u meni
jedino ti nastavljaš niz.

u očima treptaji razbijaju slike
usporavam disanje kao pred san
do buđenja noć će pobijediti svitanje
jedino ti nastavljaš niz.

odustajem od izgovaranja riječi
krišom pišem površinom sjećanja
po prašini točke rijetkih kapi kiše
jedino ti nastavljaš niz.

osjećaji dodira ponekad se jave
zvuk smijeha donešen vjetrom iz davnine
titranje stakla iza kojega mijena treperi
jedino ti nastavljaš niz.

pogled na dlan i ukrštene crte
moj je život jedna od njih
osjetim kako srce stane i krene
jedino njime ti nastavljaš niz.




pazi-staklo @ 00:20 |Isključeno | Komentari: 0
petak, veljača 6, 2009




znači, ovako izgleda noć…
zapetljan u crno klupko tamnih misli
u odsustvu svjetla postajem čuvar igraonice sjena
u sobi obloženoj tišinom uvjetno kažnjen sjećanjem
bez roka kušnje za svoje dobro
sjedim, ležim, šutim…
nazirem obrise predmeta od kojih većina godinama miruje
na istom mjestu stotine puta pretraženih do srži
bez prave stranice među razbacanim knjigama
s ilustracijom lika žene koja hoda kraj mene,
istrgnutom prije no što sam od knjižničarke
dobio datum bezuvjetnog povratka u stvarnost.
položim glavu na jastuk, zid, staklo…
time cijeli svemir postaje dodirnut mojim čelom
i ja postajem dio ovoga svijeta
a znam da mu nikada nisam niti ću pripadati.
pitam se…
kada umrem, putujem li kroz tamu u svjetlo ili obrnuto
i sjetim se da bacio sam leksikon u kojem je možda odgovor
onoga dana kada sam susreo ljubav
jer bio sam siguran: s njom se ne umire u tami.
sada otkrivam da mi život prestaje s danjim svjetlom
i da me noć velikodušno daruje s onim što jedino ima
zato sjedim, ležim, šutim
i čuvam sjene…




pazi-staklo @ 09:35 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, veljača 4, 2009




znam da tamo ne postoji moje išta
jer više ne postojim ni na tom mjestu
dok spuštam se lagano
kao pero otpuhnuto s dlana
očekujem da se prizemljim neprimjetno
svakako ne bez bola.
riječi su imale svoju težinu
a dah je bio završni udarac
kojim sam napokon odbačen
mada je u stvarnosti to već bilo davno
kada sam trebao nježan dodir
pa ostao zaboravljen kao pismo na stolu
u kojem piše da je sve bilo lijepo
no da su suze pokvarile dojam
jer pristaju samo uz tužne jesenje dane.
i da moj let ne bi bio vječan
i da ne bih ostao negdje na putu između oblaka
pridodan mi je teret osjećaja
a to breme nije lako
no ja ga neću odbaciti da se spasim.
prije no što me poklopi
želim udahnuti ovo proljeće što dolazi
iza moje gore okovane snijegom
iza moje šume zarobljene zimom
iza obzora koji s jednog prozora
skriva misao da još negdje postojim.





pazi-staklo @ 23:09 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, veljača 1, 2009





…ne osvećujte se
nego dajte mjesta Božjem gnjevu
ta pisano je:
moja je odmazda
ja ću je vratiti…
zato u meni nema srdžbe
i moja djela neće poći za mišlju
oko za oko
stvoren da uvijek uzvisujem ljubav
okrećem obraz pa uzvratim milosrđem.
iako lutam kao svjetlo kroz tamu vjekova
znam da me prati milost Vladara svjetova
dok prigibam koljeno neću biti ostavljen
nikada radi svojih čini napušten.
ja sam pozvan da ne vadim mač iz toka
mada imam ruke u snazi prava i pravde ljudskoga
jer sav je gnjev u beskrajnoj moći Mudroga.
moje je da liječim samoću riječima
i pobjeđujem sebe mislima
u kojima je slava Gospodara vremena.





pazi-staklo @ 00:48 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, siječanj 27, 2009




još imaš tu moć
riječima raniti me
pa ostaviti da ozdravljam
kao da nisam svjestan
gdje mi je mjesto u tvome životu
a ja znam i predobro koliko si daleko
i da takva želiš ostati.

i svaka pouka o lijeku
vraća me dalje od početka
jer sam potpuno bespredmetan
kao činjenica o kojoj se ne raspravlja
već se izdvaja da ne remeti tijek misli
u kojima nema mjesta bespotrebnim stvarima
da bi pogled u prošlost ostao čist i neokaljan.

i sve se izbriše iz sjećanja
samo nezreli u njima pronalaze čega više nema.
a ja svaki puta dok se prematam trgam kraste
da površinu duše prekrije zdrava krv
mada me s njom svaki dan sve jače  i jače
preplavljuje smrt u zrncima.





pazi-staklo @ 23:58 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, siječanj 13, 2009





nikada nisam bio u tako praznom prostoru bez zvuka
bez da u meni svira ili plače, bez da diše ili jeca
bez da te nema.
sasvim je to pogodno mjesto za misli koje bole
i koje nemaju kraj pa prolaze na vrtuljku
a kada zatvorim oči slike ne promiču
već osjećam da lebde i među zidovima titraju
i tvoj izgubljen obris pojavljuje se i među njima nestaje
i zove da ga slijedim po tom osjećaju.
što li sam propustio lutajući sve ovo vrijeme?
jednu ljubav, jedan život
nježnost koja se svakoga dana rađa i umire
tamo gdje se rasipa svjetlost po sobama kojima hodaš
daleko, daleko od mene…





pazi-staklo @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 12, 2009





poznat mi je položaj usana
neke crte lica kao da sam već ljubio
nebo olujno koje imaš u očima u sebi sakrio
da zauvijek gledam oblake.
ne pitaj me nikada odakle te znam
jer znao sam te i prije no što si nastala
rascvjetana u ljepoti prošlih dana
bez trnja nježnošću darivana.
sunce će te grijati, u naručju ćeš rasti
u radosti cvjetati i ostati prelijepa
kao što je i kolijevka u kojoj si se rađala.





pazi-staklo @ 00:11 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 11, 2009





strop u mojoj sobi
na njemu najgledanija točka moga vremena
u točki ništa posebno
osim mojih sjećanja.
ispod vjeđa pomičem svjetove
da ne gledam tu točku gdje si skrivena
u ljubavi bez zvuka i imena
pa putujem tamom sa sjenama
i ne osjećam strah…





pazi-staklo @ 13:38 |Isključeno | Komentari: 0
subota, siječanj 10, 2009





ti jedina znaš tko sam
i u kojem smjeru kola moja krv
odakle poticaj srcu da kuca
i tjera mi život u krug.
jedina ti znaš gdje me se može naći
gdje je to mjesto odakle promatram nebo
i rušim zvijezde padalice
da radi ljepote istrpim brazde u očima.
jedino tebi je znano da li ikada sanjam
ili noći ispraćam umorom stražara
i dok molim čije ime izgovaram u sebi
da ne remetim sklad tišine i voštanica.
ti jedina znaš da li sam čovjek
ili beskonačan titraj lišća
na putu kojim je jednoć prošla ljubav
sa svitom osobnih čuvara.





pazi-staklo @ 00:09 |Isključeno | Komentari: 0
petak, siječanj 9, 2009





osjećam kako se prikradaš
kao da dolaziš uzeti nešto što nije tvoje
i što ne možeš smjestiti u svoj svijet
jer u njemu nema predviđeno mjesto.
bojažljivo bi to još jednom dodirnula
no nisi sigurna da ne bi nastao drhtaj
od uzbuđenja što je izloženo pred tobom
kao rijedak primjerak davno nestalog sna.
i preostaje ti dolaziti i gledati kako se mijenja
u raskoši jedne duše u kojoj si uživala
i nastaju slova pod tim prstima
koja su tvoju nježnost jednoć dirala
kako se iz njih čarolijom pojavljuju sjećanja
ispisana rukopisom kaligrafa.






pazi-staklo @ 00:51 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, siječanj 7, 2009





što si mislila da ćeš naći?
zar od krhotina možeš ponovo sastaviti staklo
i kroz njega kao nekada vidjeti otkucaje
iako znaš da oni u meni postoje
i zvuče baš kao tvoje ime?
zar si očekivala riječi koje odbacuju nježnost
iako znaš da takve ja ne znam stvoriti u sebi?
možda prazninu na mjestu misli koje si ostavila
kada si nakon svega morala poći
ili prazne dlanove koji više ne žele moliti na dar novi dan?
oduvijek si znala gdje počinju moje tame
ali i da u sebi krijem svjetlo
i sve što si očekivala sigurno nije bila laka predaja
kojom sam te poslao u neki drugi život.

i sada te opet dugo neće biti
sunce će se dizati i padati, rasti i tonuti
stvoreno da nam izmjenjuje proljeća, ljeta i jeseni
samo će zima zauvijek ostati kakva je i onda bila
kao što si i ti
prelijepa u mome sjećanju.





pazi-staklo @ 12:24 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, siječanj 6, 2009




na mojim dlanovima topile se pahulje
umirale nježno kao i ti nekada
kada si tužna na njima
gledala me sanjiva
a znala si da odlazim.
odonda zimu zavolio sam na usnama
bez sjaja sjene udomio u očima
zabranio čežnjama da lutaju ulicama
i da te u meni slijede po stopama
koje ostavila si.
još i danas rastvaram prste pa gledam dlanove
i na njima pahulje kako ljube tvoje tragove
pa nježno umiru kao i ti nekada
kada znala si da odlazim.





pazi-staklo @ 12:09 |Isključeno | Komentari: 0
subota, siječanj 3, 2009





bila je zima, snijeg u tragovima
studen na obrazima
tople suze na laticama
moje ruže.
dotaknuo sam je nježno
svojim dlanovima
i ostavio dah na usnama
jedino što sam imao
jer srce se bilo već raspalo
u krhotine.
i danas ruže cvjetaju
i danas one mirišu
no moja je ruža nestala
pod snijegom sanjati ostala
i nikada dočekala da se po nju vratim
u proljeće.





pazi-staklo @ 22:45 |Isključeno | Komentari: 0
petak, siječanj 2, 2009




govoriš mi o riječima s kojima se borim
za njih nema nade
pošaljem ih daleko od sebe
pred neznance da sude o meni

a tko si ti pitam se:
ne boj se...
ja sam samotni lutalica na tvojim bespućima
ne boj se...
ne tražim ništa osim da te nosim u mislima
ne boj se...
daljina nas razdvaja u srcima

da li da se bojim onoga što ne može doprijeti do mene?
sanjalice koja živi u bajkama u dalekoj zemlji sjevera
i šeće sama pokraj jezera
tajanstveno se smiješi s pogledom izgubljenim u daljinama
u nekom dobu prošlosti
gdje je ostalo srce





pazi-staklo @ 17:02 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 1, 2009





promatram sa strane
putove kojima prolaziš
osmijehe koje daruješ
podanicima kojima caruješ
kao i mojim mislima.
i da udahnem opijen bih bio mirisima
koje nosiš u naborima
i da te ne znam sigurno bih protrnuo
i poželio biti tvoj da bih te dodirnuo
radi tebe lagano nestajao
u danima kopnio
u noćima se gubio
i nikada se više ne nalazio
u mislima bez tebe.






pazi-staklo @ 23:45 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 29, 2008




pospremio sam već odavno sve u svoje misli
zapakirao i svezao vrpcom
pa ostavio kraj vrata
kada pođem da ponesem.
ne znam kada će to biti.
jednom zasigurno
kada osjetim da vrijeme je
da iz žila ispustim zadnju kap tebe
i iscijedim život koji i nije bio moj
koji i nije bio život
samo sjećanja u slijedu
bez prostora za predah
beskonačno trajanje u vremenu
koje nisam želio u svome tkivu.
i kada mi potečeš u tankom mlazu
tjerana otkucajima iz zatvorenog kruga
znati ćeš da sam na odlasku
iz svijeta koji i nije bio moj
koji i nije bio svijet
kakvog sam želio za sebe.




pazi-staklo @ 23:59 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 28, 2008




siđi sa mnom u dubine ako imaš hrabrosti
hoćeš li tamo napokon uspjeti pronaći moj kraj
otkriti kakvi su to dani bez svjetlosti
zašto činim sva djela bez milosti
čemu preslagujem izlizane riječi o ljubavi.
pogledaj me ako želiš u mojim očima opet vidjeti
da se kraj nas rađaju i umiru cvjetovi
možda ćemo jednom oboje spoznati
da li je ovo vrijeme vrijedno u samoći živjeti.
bez tišine ne čuju se ni otkucaji
ni vremena ni srca
ni udisaji ni treptaji
pa ako se ne bojiš zapitaj me:
tvoje srce, da li još uvijek za mene kuca?





pazi-staklo @ 21:28 |Isključeno | Komentari: 0
subota, prosinac 27, 2008




ja ću ostati neprepoznat pokret u tvom pogledu
jedan neobičan svijet u tvojim mislima
sjena dječaka u tvome sjećanju
koji nije pristajao ni u jednu sliku djetinjstva
i nisi znala pronaći gdje me u sebe smjestiti
a sve je bilo tako očito…
ja nisam bio nježan za tvoje snove o ljubavi
mada su u mojim zjenicama bila sva svitanja i sumraci
sve boje, mirisi, uzdasi i dodiri
sve kapi, olujni oblaci i vjetrovi
sve zamišljene riječi i svi stihovi
sve nade, strepnje, otkucaji i osmjesi
kojima si ti dodirujući mi obrve šaptala:
…oči…
…moje oči…





pazi-staklo @ 23:45 |Isključeno | Komentari: 0
petak, prosinac 26, 2008




pripremam zraku svjetlosti za savršen rez
da otvorim to tamno nebo u sebi bar na tren
poželim da još jednom zadrhtim od nježnosti
kada te usnulu u sjećanju ugledam
kose rasute po mojim danima prošlosti
s osmijehom u snovima o ljubavi
s mirisom postelje od latica
s drhtajem tijela koje sam prelazio usnama
i gubio neumoljivo satima kada nisi bila tu…
još jednom da te dlanovima kao dotaknem
i onda neka opet noć zavlada mojim nebom
i neka se spusti tišina i polegne magla
neka duša opet živi sjećanja
dok u sebi ne pronađem novu hrabrost
da ti ponovo dođem u mislima…





pazi-staklo @ 22:16 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 24, 2008




dođi po mene u skoro predvečer…
ulice kuda hodam puste su
i odavno je zima ispred prozora
i odavno je samoća u njima
i davno već voljela me jedna jedina
od tad ulice moje puste su…

kada dođeš ništa me ne pitaj…
bez riječi umiru mi sjećanja
u tišini s njima nestaju nadanja
više ne brojim padanja
nemam opravdanja
sve misli teške su

na kraju putovanja
dođi po mene Božiću
u svjetlost me povedi
da osjetim mir…





pazi-staklo @ 10:02 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 22, 2008





poželim da sam ti ljubav
no nisam pozvan u srcu da ostanem
ispred zatvorenih vrata
sam ostajem
pa se vraćam u svoje skrovište
da brojim otkucaje
koje sam čuvao
i riječi za tebe kao bisere.
tako dočekam svako novo jutro
zavučen u sjećanja
i sanjam da ti još nježno kucam
duboko negdje u grudima.





pazi-staklo @ 22:53 |Isključeno | Komentari: 0





padaju misli kao kovanice na tepih
bešumno utonu u prostor
i ne pronađu te
kao kad te rukom poželim dodirnuti
a znam da odavno nisi ovdje
i pravim uzaludan pokret
mada je jasno da se ne želiš vratiti
ni na tren…
čime bih te i dočekao?
kao poslužitelj s razbijenim tanjurima
skrušena pogleda:
znam, ja sam kriv…
neće se više ponoviti…





pazi-staklo @ 09:17 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 21, 2008




zatvoren sam iznutra
kada ćeš me osloboditi
kao posudu tame
da li ćeš me zapaliti
ili pustiti da u sebi trunem
i ponovo me uskrsnuti
ako ćeš ponovo doći
možda ćeš me trebati
kad se razmrve bedemi
oko savršenog svijeta
sazdani na pijesku
gdje si se razlila
po zrnu soli
i postala utjeha
u danima žeđi

zatvoren sam iznutra
kada ćeš me osloboditi
ili ćeš pustiti da umrem
i nanovo se za tebe roditi




pazi-staklo @ 03:51 |Isključeno | Komentari: 0
petak, prosinac 19, 2008





dva svijeta jedan u drugom
povezani samo postojanjem
osuđeni na trajanje
omeđeni na kruženje
po svemu neobičnom
postanu prividom
kada slično bude privučeno različitim
poput mjeseca na noćnom nebu
koji pluta svemirom
bez da ga ikada dodirne





pazi-staklo @ 16:19 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 17, 2008





danas ću voljeti tišinu.
niti tebe ni ikoju drugu
čak ni kap kiše
čak ni otkucaj srca
čak ni uzdah
ne mogu u sebi čuti.
samo mi je da umirem sam
u privatnom svijetu tuge
zarobljen osjećajem da nikome ne pripadam.
i nećeš mi u misli kroz dah večeri ući
i nećeš tamom kroz moje oči prema svjetlu proći
jer niti tebe ni ikoju drugu
ne mogu pustiti do staklenog zida
iza kojeg si ubrizgavam spokoj.
dok kapljica samoće klizi iz krvotoka
pogled mi je izgubljen na putu prema obećanom nebu
gdje se više ni jutro za mene ne rađa
niti smirajem ova večer umire. 





pazi-staklo @ 17:50 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 16, 2008




jednom ću krenuti da te pronađem
poći na to uvijek odlagano putovanje
u daljine gdje si se rodila sama
kad osjetim miris kojim me zoveš
da te dodirnem.
i ne znam da li ću te ikada uspjeti naći
ako te i nađem da li ćeš me znati prepoznati
jer moje se lice promijenilo
od vremena ljubavi.
uskoro, preuzeti ću karte svih svjetova
pozicija ruža vjetrova, morskih struja, virova i ponora
ključeve skrivenih vrata i sve tajne riječi magova
samo da dovršim pjesme koje moram napisati
da posložim mozaike u bojama koje sve o tebi govore
da se oprostim od misli koje mi nikako ne pristaju
pa da te na kraju svoga vremena
neka i posljednjim trenom života ugledam
kao jedini cvijet stvoren za moje oči
i po meni da te mogu nazvati
imenom moga imena.






pazi-staklo @ 18:56 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 15, 2008




teško je mene znati
previše je u meni putova koji nikamo ne vode
previše riječi koje se pretiho zbore
čak i da me poželiš dodirnuti
nikada nećeš moći prijeći taj prag
iza kojega sanjam.

zauvijek možeš biti ovdje a nećeš znati tko sam
niti ćeš ikada naslutiti radi čega se noću budim
i u gluha doba prolazim sobama nemiran
pa dugo sjedim strpljiv i uporan
i što je to moje izgubljeno davno u daljini
koga očekujem da se pojavi u tmini
a nikada nitko ne dolazi.

ja ću i za tebe ostati ono što sam i svima
čovjek koji diše ovdje a nitko ne zna gdje živi
gdje moje misli započinju a gdje nestaju
gdje se rađaju tuge a radost prestaju
i koja su prostranstva gdje me snovi odnose
i kamo plove oblaci moje ljubavi…





pazi-staklo @ 17:54 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 14, 2008




postoji vrijeme kada trave spavaju
ja tada izlazim bosonog na terasu
iznad grada koji treperi u svjetlu snova
i dišem u tami gol do pojasa.
negdje u tim svjetlima i ti dišeš usnula
sretna na mekim jastucima
s porculanskim anđelom kraj uzglavlja.
umjesto tvojih toplih dlanova
mene s leđa obgrli tišina koja me čekala
i nasloni obraz kao i ti nekada.
da sačuvam toplinu u grudima
prekrižim ruke na prsima
sklopim oči da te dočaram među svojim sjenama
pa se okrenem prema praznom krevetu s mislima
kojima si ti nekada bila
prva, posljednja, jedina utjeha… 





pazi-staklo @ 23:15 |Isključeno | Komentari: 0




ako već moram disati
činit ću to što rjeđe
da ne uznemirujem misli
svojim udisajima.
i sve što mi stane u oči
isuziti ću treptajima
s mjesta za najdraže slike.
sve dodire koje imam
sačuvati ću da te dotaknem
samo još jednom po obrazu.
sav život što je preostao
u tim sitnim kapima zbilje
nije dovoljan za sve riječi koje znam
a govore o tebi.

dok ovo čitaš
baš pišem ti o ljubavi…




pazi-staklo @ 00:30 |Isključeno | Komentari: 0
subota, prosinac 13, 2008





kada bi se more rastočilo u kapi
u tami nestalo bi valova i pjene
baš kao i mojih misli
kada večeras ne bi bile tvoje.
razliven kao kiša našim gradom
pronalazim te u svakom treptaju
dok niz lice kliziš kao bol.
u dubini smirila bi sve vjetrove
možda da još jednom pristaneš
i načas smiriš se
uz moje puste obale
kao davni val
i poškropiš me nježno kao pjena…





pazi-staklo @ 02:21 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 11, 2008





ne dam da me zarobiš u suzu
jer ja ne znam živjeti sputan u zlato
kao da bih bio ambra bez mirisa
čije se blještavilo prelama iznad obzora.
ja imam sve svoje misli
u njima trenutke sjaja i sate tame
sjene u duši teže od olujnih oblaka
kap gorkog osmijeha na rubovima usana.
i nema toga što želim za sebe
jer bio sam već jednom sve što si željela
i sada ne mogu biti tužna uspomena u očima
koje su me tako ljubile. 





 

pazi-staklo @ 01:43 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 9, 2008




otišla si tiho.. bez pozdrava...
no ja nisam tu da mjerim u koliko se riječi odražava osjećaj
ili iskazuje misao da je netko drag.
nisam tu da mjerim koliko dugo tišina traje
i da li onda sve izgleda kao prije.
samo znam da je primanje uvjetovano davanjem
svoga vremena, osjećaja, trenutka, sebe u komadićima.
n
o bez obzira na svu tišinu koja stoji između naših osjećaja
draga si mi i to ćeš zauvijek ostati.
pa čak i ako odlučiš da to više ne želiš biti.
čak i ako otkrijem da to ustvari i nisi prava ti.
da te napustim morao bih biti pozvan pred vrata Svjetla.
i tamo prije ulaska ostaviti sve što imam.
i tada će izgledati kao da više nisi sa mnom.
no vjeruj. srce će mi biti dano unijeti, a u njemu si ti.
jer srce će biti dokaz da je moj život imao smisao...
u ovoj noćnoj pustoši ostavljam ti nježan dodir usnama na čelu.
njime sam te obilježio.
i ako me ne nađeš u sebi ja ću i dalje biti tamo gdje sam bio
i prije nego poznavah tebe.
sa svojim koracima u jednom malom gradu
gdje smo se prepoznali
u jedno prohladno jutro
na jednom pustom trgu
gdje je radosti očiju zasjala u ljubav.
tamo i dalje hodam
samo
tebe više nema …




pazi-staklo @ 20:00 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 8, 2008





i u ovoj noći misli odlaze k tebi
na mjesto gdje si nestala
i gdje šutiš
pa bez riječi srce ti kuca
nekim ritmom usamljenosti…

i nije važno što ja želim
doprijeti u dubine tvoga srca
i nije važno što osluškujem
da nazrem kako dišeš
kada je tišina nepremostiva
između dva otkucaja...





pazi-staklo @ 01:36 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 7, 2008






naše su misli dio života
naše su riječi nedovršena djela
oči su rijeka mutna i duboka
voda je tamna, obale nema

letimo u plamen, vrijeme nas nosi
naša su krila prolazni dani
kada sagore u plamenu htijenja
mrtve su misli, mrtve su riječi, mrtvi smo sami

oduvijek je tako bilo, zauvijek će tako biti
život je tajna na početku i na kraju
prođe poput vjetra, odnese dane
izbriše nam ime, prepusti nas zaboravu






pazi-staklo @ 01:26 |Isključeno | Komentari: 0
petak, prosinac 5, 2008




danju
dok živiš skrivena u sunčevom sjaju
oko tebe nema mjesta za oblake

noću
dok sanjaš u sjeni mjesečeve magle
ne budiš se jer ne dolazi svitanje

oko tebe izmjenjuju se sjaj sunca i sjena tame
dok u sebi čuvaš jedan nedodirljiv svijet
od svjetla satkan
od snova lagan
od ljubavi svet





pazi-staklo @ 14:14 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 4, 2008





u mome imenu postoji skriveno sunce
i sja za tebe
u bojama se prelama na tvome licu
niti ne osjetiš kako nježno putuje ta svjetlost
tvome srcu
da te još snenu pronađe u svitanje
i donese novi dan
obojan mojim mislima
da tu ostavi pečat moga postojanja
i trag u vremenu neprolazan
kao što smo ti i ja
negdje zapisani u knjizi ljubavi





pazi-staklo @ 11:59 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 3, 2008





kroz ovo vrijeme ja ti putujem sam
redoslijedom dana, putanjom vremena
linijom što krivuda preko dlana
i jednom prestaje.
i teško je držati oči zatvorene
bez svjetlosti da zjene prekrije
i tu pronađe svoj kraj.
i nikada te neću vidjeti
niti ću ikada doznati
koje je boje tvoje svitanje
i kako je s tobom radost živjeti
a kako umirati u ljubavi.




pazi-staklo @ 10:55 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 2, 2008




nadala si se da ću doći
no večeras tišina je ambis u kojem trajem
ne izlazim više bez sjaja u očima
u vrijeme sjena i predaje
mada ovaj svijet ne priznaje da odavno umire.
znaš da ne podnosim ljepotu riječi
kojom me želiš pridobiti
i uzalud sva nježnost koju želim
kada ne dišem od strepnje
da ova noć nema svitanja.
i slutim korake koji me odvode
pomirenog na rub litice
da se sam bacim u dubine
u kojima nema kraja
onog što ja smatram
da je jedino vrijedno
a ti si to jednom nazvala: ljubav.




pazi-staklo @ 00:40 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 1, 2008



uđem i u ovu noć
s ruba svjetla
bez ičega u srcu
potpuno sam.
s pogledom na bijeli strop
s mislima u jastucima
s nježnosti u sjećanjima
s onim što mi je ostalo od tebe.
sjenu tvoga lika danju pratim
koja onda mene progoni
da u noći pronađem svoj mir.
a kada me tišna obuzme
besan satima tražim utjehu
i na stropu više ne pronalazim prazno mjesto
da još jednom napišem ljubav
između slova tvoga imena.




pazi-staklo @ 01:59 |Isključeno | Komentari: 0
subota, studeni 29, 2008




tu i tamo napišem koji stih
dok lutam praznim sobama
svuda oko sebe na dohvat ruke
po zidu, staklu, vratima
pa legnem u kut i promatram
kako sjene trče zidovima
i puštam da podom klizne noć
lagano kao tvoje haljine.

i
sve je gotovo isto
sve stvari, prostor, pa i mirisi
i da sve opet oživi
jedino nedostaju dodiri.
bez potrebe da promijenim svijet
u kojem sam bez tebe ostao
ležim među razbacanim slikama
pa pišem stihove zlatnim slovima
po zidovima
između kojih si se ti
nekada budila.




pazi-staklo @ 16:56 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
26381
***
  • sve napisano vlasništvo je isključivo autora. umnožavanje, distribucija i daljnje objavljivanje bez dozvole autora kažnjivo je po zakonu.
live space:
Index.hr
Nema zapisa.